Ljubavna korida
traži dalje ...Ljubavna korida (Ai no corrida, 1976), Francuska/Japan, boja, 115 min, Argos/Oshima Productions/Shibata, r. i sc.: Nagisa Oshima, df.: Kenichi Okamoto, Hideo Itoh, glazba: Minoru Miki, ul.: Eiko Matsuda (Sada), Tatsuya Fuji (Kichizo), Taiji Tonoyama (skitnica), Aoi Nakajima (Toku), Meika Seri (Matsuko), Kanae Konayashi (Kikuryû), Naomi Shiraishi (Yaeji), Kyôji Kokonoe (Ômiya).
Služavka Sada i njezin gospodar Kichizo razvijaju i utažuju svoju opsesivnu strast sve do konačnog ishoda: smrti.
Neprestanim naglašavanjem granica, iskustva na fabularnoj, i pogleda na oblikovnoj razini, područje imaginarnog se predočuje kao potpuno zatvoren svijet: između početnog prizora krupnog plana Sadina lica, širom otvorenih očiju uperenih u kameru i završnog totala dvoje ljubavnika, preko kojega glas naratora smješta prikazana zbivanja u pov. kontekst, postoji jedino neograničena međusobna žudnja gl. likova. Nizanje prizora ne razvija psihologiju likova, niti proizvodi konvencionalni zaplet, nego samo kroz niz varijacija položaja i uloga ponavlja viđeno: ljubavnička strast opetovano se pruža pogledu gledatelja unutar i izvan kadra. Prema analizi Stephena Heatha, »igra ‘gledanja viđenja’ uspostavlja se kao stalna figura filma: seksualno je gledano i viđeno gledano.« Usredotočen na mehanizam gledanja i procesa identifikacije, film je organiziran kretanjem pogleda unutar interijera, snimljenih u žarkim bojama i ekspresivnim rakursima, izvojenih od vanjskog svijeta, ali istodobno izloženih pogledima iz njega: dok ekran u potpunosti prekriva crvenilo kimona, Sada kaže »Netko gleda«. Složenim oblikovnim postupcima prikazi seksualnog sjedinjenja spojem mizanscenskih rješenja, zvukova, gesta i montažnog ritma, angažiraju osjetila publike u inscenaciji užitka, pretvarajući likove u konstitutivne elemente svijesti usmjerene na ostvarenje žudnje. Stalna potreba za zadovoljenjem uspostavlja se kao korelat žudnje za interpretativnim zaključkom: kao što težnja za ostvarenjem neprekidnog orgazma vodi u smrt, potpuno posjedovanje značenja ostvaruje se jedino dokidanjem prikaza. Suočen s prostorom neobuzdane požude, gledatelj, poput protagonista, postaje dobrovoljnim zatočenikom žudnje: apsolutna sloboda moguća je samo pod cijenu apsolutne podređenosti. Predočujući nemogućnost potpunog zadovoljenja, film razrađuje međusobnu uvjetovanost artikulacije film. i erotskog, imaginarnog i materijalnog, promišljajući što znači gledati. Film je izvan Japana ugl. prikazivan pod naslovom Carstvo čula.
T. Brlek
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.
Ljubavna korida. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 2.5.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/ljubavna-korida>.